“Znaš li ti kako se postaje ministar?”, pita me jedan bivši dužnosnik. Upoznali smo se prije puno godina negdje između Arbila i Sulejmanije. Otišao je po naputku Milana Bandića pokušati prodati Kurdima zagrebačke tramvaje. Letio je s delegacijom prvom klasom iz Beča, ekonomske nije ni bilo jer nikog drugog u avionu nije ni bilo, i nudio napaćenom narodu tramvaje. A oni ni struje nisu imali. Odnosno, imali su je par sati svakoga dana, a nešto dulji se prekid dogodio kada su mi u hotelu pod guzicom aktivirali bombu. Grad je ostao bez struje, hrvatski je ambasador usran sjedio na stolcu ispod koje mu je pešmerga sakrio kalašnjikov.
Elem, pita mene taj pitac vrli kako se postaje i ostaje ministrom.

Pa priča. Na otoku Braču bio neki .Toni. Bio je taj Toni direktor hotela. Ali uzela ga kocka. Večeri je provodio uz poker, a dugovi u rasli. Pobjegao on od dugova u Zagreb, zaposlio se u većem hotelu, sagrađenom da primi putnike Orient Expressa. Kockati nije prestao. Sustigli ga i brački i zagrebački dugovi.
Zamolio taj Toni svoga brata, nazovimo ga Mario, da ga spasi od utjerivača. Gadne su godine bile te devedesete, glava se gubila i za sitnicu, a za 100 hiljada maraka duga moglo se naoružati satniju ubojica.Pogotovo ako je vjerovnik specijalac s razgranatom mrežom kamatarenja.
Smilovao se brat bratu pa od nekog Nenada, prezime mu bračko podsjeća na kuće, posudio 100 hiljada maraka. Vratili su specijalcu novce, nije ih stigao potrošiti niti reinvestirati. Poginuo je negdje kod Kostajnice.
Fast forward skoro trideset godina kasnije. Mariov sin, Tonijev nećak je moćan. Bračanin je u govnima. Igra se nova partija pokera.
“E, tako ti se moj ti, postaje ministar. I kad te moraju smijeniti neće te gaziti jer si platio kartaški dug”, reče mi moj pustinjski trgovac tramvajima.

Advertisements
radio gornji grad

Regionalni časopis za književnost, kulturu i društvena pitanja u prijelomu epohe

Mračni blog

Aktualna događanja, mediji, politika, ekonomija, kultura, literatura, društvo...

Hatzivelkos

Inficiran virusom novinarstva. Liječen. Ovisan o tastaturi i znakovima ispunjenoj bjelini ekrana

Marin Knezovic

Osobni blog Marina Knezovića

%d bloggers like this: