Raspad samoupravne Partije

Bili su spremni i za revoluciju, ali nikako se nisu mogli dogovoriti tko će biti Lenjin, tko Trocki, pa je Mato Kapović zaključio da bi baš on mogao biti Staljin. Uz dobar osjećaj za vrijeđanje svih koji ne misle kao on, sposobnost kopanja nosa i prevrtanja očima dok drugi govore, Kapović ipak nije od gruzijskog sjemeništarca naslijedio i dovoljno istančan nos za političke makinacije i pravodobno efikasno uklanjanje neistomišljenka.

Slabljena višemjesečnim pokušajima gušenja unutarpartijske demokracije i opstrukcijom rada temeljnih i legitimno izabranih partijskih tijela, u konačnici je uništena rascjepom nastalim uslijed pokušaja čistke, odnosno kolektivnog izbacivanja svih onih članova koji su se suprotstavljali takvim tendencijama., stoji u priopćenju o raspuštanju Radničke fronte koje potpisuju Željko Budić, Karlo Jurak, Kristijan Ružman, Zlatan Topalović.

Sve je unutra i čistka, i suprotstavljanje tendencijama, i partijska tijela, i na koncu raspad partije. Vrijeme od Oktobarske revolucije do rušenja Berlinskoga zida ekipa oko Mate Kapovića uspjela je sabiti u manje od godinu i pol dana, kako i priliči 21. stoljeću. Nisu, doduše, za to vrijeme uspjeli industrijalizirati zemlju, opismeniti friško oslobođene kmetove, slomiti kičmu fašizmu, izvesti revoluciju u nekoliko zemalja Trećeg svijeta, ali su zato sakupili impresivnu količinu lajkova na Facebooku. U njihovu obranu treba reći da u procesu nije bilo mrtvih glava, a to ipak vrijedi nešto.

Da rezervni general pukovnik Edvard Kardelj zna koji bilmez njegovu ideju stavlja u naslov liste od srama bi se odmah vratio u grob. Zapravo, nikad se ne bi ni bavio revolucionarnim radom nego bi prihvatio posao u kakvoj slovenskoj seoskoj školi i vikendom pipao djevojke na planinarskim izletima

Mato Kapović, tvrde članovi Koordinacijskog odbora u raspuštanju, pokušao je iz partije izbaciti sve koji mu nisu po volji i to zbog: „ozbiljnog ideološkog koncepcijskog sukoba u kojem postoje dvije frakcije.  U pozadini je, tvrde Kapovićevi protivnici, zapravo bila njegova želja za neograničenom vlašću u Fronti. Pa kako to da ideolog direktne demokracije i kolektivnog odlučivanja, kakvo je nezapamćen uspjeh doživjelo blokadom Filozofskog fakulteta, želi sve konce preuzeti baš u svoje ruke? Pa, Kapović je, čini se, želio upravljati neformalnim kanalima i zakulisnim igrama. Samo što mu je za to nedostajalo sposobnosti.

Pa je sastavio dvije liste. Na jednoj su bili oni koji trebaju ostati u Radničkoj fronti, a na drugoj oni koje treba izbaciti. Potonje je nazvao neprijateljima samoupravne partije. Da rezervni general pukovnik Edvard Kardelj zna koji bilmez njegovu ideju stavlja u naslov liste od srama bi se odmah vratio u grob. Zapravo, nikad se ne bi ni bavio revolucionarnim radom nego bi prihvatio posao u kakvoj slovenskoj seoskoj školi i vikendom pipao djevojke na planinarskim izletima.

I tako se raspala Radnička fronta. No, nije tu kraj ideje o revolucionarnoj stranci hrvatskog i internacionalnog radništva. Članovi koordinacijskog odbora Fronte u raspuštanju najavljuju osnivanje nove partije i pozivaju već hrleća mnoštva da im se pridruže. Zovu sve koji žele „Sudjelovati s radnicima u njihovoj svakodnevnoj borbi, a ne uvlačiti ih u hipijevsku komunu i identitetske politike“ i koji su voljni biti članovi stranke sa „zaista demokratskim, ali discipliniranim unutarnjim uređenjem“. Još ćemo mi za njih čuti. I Kominterna se raspuštala i mijenjala imena, ali ideja je ostala.

Advertisements

Komentiraj

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

radio gornji grad

Regionalni časopis za književnost, kulturu i društvena pitanja u prijelomu epohe

Mračni blog

Aktualna događanja, mediji, politika, ekonomija, kultura, literatura, društvo...

Hatzivelkos

Inficiran virusom novinarstva. Liječen. Ovisan o tastaturi i znakovima ispunjenoj bjelini ekrana

Marin Knezovic

Osobni blog Marina Knezovića

%d bloggers like this: