Ja, gastarbajter

Bio sam gastarbajter. Prije skoro 20 godina spakirao sam par krpica i krenuo prema Austriji. Sve njemačkog što znam naučio sam tada. Pomogli su, malo, grčki i latinski koje sam učio u gimnaziji, pomogao je malo engleski, a najviše je pomogla rečenica: “Koji kurac ovaj hoće?”.
Tri mjeseca sam tukao bauštele oko Beča. Na crno.
Živio sam pokraj Triester Strasse, u nekoj malenoj Gasse kojoj se ne sjećam imena. Zahod je bio na hodniku zgrade. Čist, ali sudbina je tako htjela da sam se pri svakom kenjanju sretao sa susjedom. Pristojno me pozdravljala s Grüß Gott. Pokušao sam na sranje ići rano ujutro, kasno navečer, čim bih se vratio s posla, ali uvijek bi me na ulasku ili na izlasku dočekalo njeno Grüß Gott. Taj njen blagoslov ispratio je svaku moju veliku nuždu u tri mjeseca koliko sam se zadržao u Beču.
Nije mi smetala. Prilagodljiv sam pa ako mi netko ne kuca na vrata u trenucima zahodske kontemplacije mogu sasvim mirno obaviti što priroda traži.
U sobi sam imao tuš, krevet i , pazi sad, solarij. Eeeej, solarij. Prije 20 godina. Golemi sarkofag davno s davno isteklim rokom trajanja lampi. Pržile su kožu, ali su prekrivale razliku između osunčanosti u majici kratkih rukava i ostatka tijela. Bikini područje mi nikad, ni prije ni kasnije, nije bilo tako preplanulo.
Ujutro u šest sati, pred ulazom bi mi stala plava mazda ili tamno crveni Citroen. Ako bi došla mazda znao sam da moram ostati budan do gradilišta. Tek punoljetni mamlaz koji ju je vozio u tri mjeseca koliko smo se družili nije uspio zapamtiti put do Bečkog Novog Mjesta. Treštao je DJ Krmak s kasete, a ja bih ga navodio.
“Što misliš? Trebam li se oženiti?”, pitao me.
“Zašto bi se oženio”, odgovorio sam mu pitanjem.
“Imam priliku. Lako je tebi, ti si iz grada. Ja ako ovo propustim možda se nikad neću oženiti”, rekao je. Mladić s granice Srbije i Rumunjske, Vlah po određenju, bio je zabrinut hoće li moći prenijeti gene. Pušio je švercani Memphis, najodvratniju cigaretu koju sam u životu probao.
“Nađi neku ovdje u Beču, nemoj tražiti doma”, savjetovao sam mu kao da sam se triput ženio. Nisam, naravno, ali imponiralo mu je što bih ga svakog jutra zaustavio na Južnom kolodvoru da kupim John Player Special, a srijedom Feral Tribune. Tek u srijedu bi dva primjerka Ferala došla do kioska. Novine i cigarete s kioska u njegovom su svijetu bile znak uspjeha. Bili smo isti šljakeri. On i bolji od mene. Obojica lošiji od Pavleka koji je bio najbrži gleter kojeg sam u životu vidio. Pavlek bi zamiješao gips, uzeo u zube rolu mrežice i do ručka polijepio sve spojeve knaufa. Poslije toga bi sjeo ispred zgrade i zajebavao Austrijance na krovu. Oni bi došli na posao malo poslije nas, uzeli gajbu piva i dvije tegle kiselih krastavaca i otišli postavljati krov. Pavlek bi sjeo i vikao im da mu popuše poljski kurac. Jednom su ga gađali staklenkom, ali promašili su.
Svi smo bili zaposleni na crno ili na sivo, kako vam drago. Može se reći da sam ja bio siv jer sam s hrvatskim pasošem smio biti u Austriji. Ovi iz Srbije su ilegalno prešli granicu.
Današnjim rječnikom svi smo bili ilegalni migranti. Najilegalniji je bio jedan s Kosova. Dobar, bucmast, dečko. Musliman.
Zajebavali su ga na svakoj marendi ili gablecu, kako vam drago. Nikola, čovjek koji je bio sposoban zaspati naslonjen na knauf ploču, bi mu donio mesni narezak sa svinjetinom i uvjeravao ga da je unutra čisto pile, Goran bi mu točio rakiju u Sprite. Jednom sam mu, ni krivom ni dužnom oteo kajzericu s parizerom iz ruku. Mislio sam da je unutra šunka. Skoro me zaklao skalpelom za rezanje gipsanih ploča. Mislio je da mu i ja podmećem. Smirio se tek kada smo jednog dana morali pobjeći s gradilišta. Došla je inspekcija.
Prljavi, bijeli od prašine i znojni, otišli smo u neustadtski muzej. Pokazao sam mu Zrinskog i Frankopana i kako su im odsjekli glave.
“Mojoj mami su tako odsjekli glavu”, rekao mi je. A ja sam šutio i pustio ga da gleda izloške.
Advertisements

Komentiraj

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

radio gornji grad

Regionalni časopis za književnost, kulturu i društvena pitanja u prijelomu epohe

Mračni blog

Aktualna događanja, mediji, politika, ekonomija, kultura, literatura, društvo...

Hatzivelkos

Inficiran virusom novinarstva. Liječen. Ovisan o tastaturi i znakovima ispunjenoj bjelini ekrana

Marin Knezovic

Osobni blog Marina Knezovića

%d bloggers like this: