Milane, pljunuo bih ti u usta

Milane, neću se pretvarati persiranjem, znamo se dugo, znaš da te ne poštujem, znam da me ne podnosiš. Prije skoro 15 godina si mi zaprijetio da pazim da ne polomim noge ili da se nekome od mojih nešto slično ne dogodi. Spominjao si veličinu mojih muda i silinu svoje moći. Zazivao si Božju kaznu na moju glavu. Znamo se i obojica znamo što mislimo.

Nemoj da ti pas pati na prekrivaču iz Ikee

Uplatit ćeš, kažeš, petinu plaće u fond za pomoć stradalima u potresu. Nemoj, Milane. To ti kažem kao jedna od žrtava potresa, kao čovjek koji više ne može u svoj dom. Stvarno ne treba. Ne bih želio da zbog tvoje velikodušnosti tvoj prekrasni pas dane provodi na jadnom prekrivaču iz Ikee umjesto k’o duša mekanoj Fendijevoj tkanini. Ne bih mogao podnijeti pomisao da neka od tvojih prijateljica, kad sve ovo završi, doživi poniženje odbiju li joj tvoju karticu u Louis Vuittonovom dućanu u Beču samo zato što si se ti razbacivao parama na ušljivce poput mene. Nemoj to činiti.

Čuvaj pare, Milane

Znam koliko si rastegao obiteljske financije. Vesna je morala prodati starinu u Preradovićevoj da biste skućili kćer, treba održavati i kuću u Hercegovini, a i onih par stančića u Zagrebu. Siguran sam da režije u njima redovno plaćaš, a i oni koji zalaze u njih neće se odreći naknade za usluge i dobra koje ti pružaju. Čuvaj pare, Milane.

Potresla me tvoja gesta

Potresla me, iskreno ti kažem, tvoja velikodušna gesta. Potresla me više od prizora supruge i kćeri stisnutih pod štokom dok oko njih padaju cigle, mrve se zidovi kao što se 22. ožujka u 6 i 24 smrvio naš život. Potresla me više nego spoznaja da me stigla tvoja davna kletva. Toliko me potresla da bih ti pljunuo u usta da znam da sam zaražen koronavirusom. Podijelio bih koljivo s tobom, kao što si ti istom žlicom dijelio s Duškom Ljuštinom.

Tvoj strah bi mi sve nadoknadio

Uživao bih gledajući strah u tvojim očima. Tvoje panična spoznaja da si možda gotov, da na onaj svijet nećeš moći ponijeti ništa od svega što si nagrabio nadoknadila bi mi sve što sam izgubio. Nažalost, znam da to neću učiniti. Dobro si onomad, na hodniku ispred gradonačelničkog ureda, procijenio da nemam dovoljno velika muda.

Ostavi mi moje, tvoje ne želim

Neprilično je nakon ovakvih riječi nešto moliti, no ja više nemam što izgubiti. Tražit ću, bezobrazno, od tebe veću žrtvu. Zadrži svojih 20 posto plaće, ostavi meni mojih 18 posto koje svaki mjesec odlaze u tvoju kasu. Ostavi mi mojih 18 posto i ja ću s vremenom obnoviti svoj život.

Pokaži muda, Milane

Objasni svojim pajdašima da na taj novac više ne mogu računati. Reci im da neće više triput godišnje asfaltirati istu ulicu, da koševi za smeće više neće koštati 500 eura, da nema više postavljanja gumenih stupića, da se grad neće ukrašavati za Uskrs, i da će ako žele postaviti kućice za Advent 2020. to i platiti po punoj cijeni. I reci im da moju kuću neće obnavljati. Znam da je to velika žrtva, znam da će biti ljutiti i da će te biti strah za život kad oni postanu gladni. Moja muda više nisu važna, Milane. Pokaži svoja.

 

Komentiraj

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: